Potpuna koncentracija, mišići zgrčeni, um reprizira skok. Dva, tri koraka naprijed prema rampi, srce lupa, stopala osjećaju rub daske, oči su zatvorene. Skok! Dvije, tri sekunde slobodnog pada do jakog udarca na vodenoj površini. Tri sekunde slobodnog pada u kombinaciji sa spektakularnim akrobacijama – to su skokovi sa stijena!
Sa samo tri skoka po natjecanju, skakači moraju pokazati sve svoje vještine sa stilom, te svu složenost izvedbe kako bi potpuno zadivili žiri i da dožive u riječima Orlanda Duquea, "nevjerojatan oslobađajući osjećaj nakon teškog ali ipak uspješnog skoka." Tri najvažnije kriterije za skakače, jednako kao i sudce, su pad, položaj u zraku te uron, koji čine ponaosob trećinu ocjene. Da bi dobili savršenu ocjenu, skakači npr. ne bi smjeli dotaknuti platformu tijekom skoka niti uronite u vodu u bilo kojem položaju osim vertikalnom. Obični gledatelj ne može raspoznati delikatne detalje koje dijele savršen skok od neuspješnog, i jedino stručnjaci mogu razlikovati ih i sukladno ocjenjivati.
Stupanj težine skoka se vrednuje na osnovi tri položaja: tip pada, broj salta, broj vijaka, položaj tijekom salta i vrsti skoka. Unutar šest različitih grupa skokova, vijci zavrjeđuju najvišu ocjenu. Međutim, samo savršeni skokovi dobivaju savršene ocijene. Za potvrdu ove teorije: samo je jedan skakač ikada zaradio savršenu "10-icu" od svih sudaca do danas – a to je Kolumbijac Orlando Duque tijekom Svjetskog prvenstva na Havajima prije nekih devet godina.
Nepisano pravilo stoji da što je veća platforma, to je teži skok. Iako skakači obično izvedu akrobacije nakon 15 metara, izuzetna visina im omogućava da usavrše konačan položaj prije ulaska u more za savršen uron. I kako tradicija igra važnu ulogu u ovom visoko-adrenalinskom sportu, skakačima je havajska legenda o podrijetlu skokova sa stijena, ili "Lele Kawa," uvijek prisutna u mislima.
Komentara
Dodaj komentar