Miran Pirner, pobjednik hrvatskog Red Bull Street Style finala, prošle je subote u Beču uživo pratio Red Bull Checkmate. Pročitajte njegove dojmove!
VRIJEME: 19.10.2010. - 19 h
MJESTO: Odeon Theater, Beč
EKIPE: Top9 (Rusija), Octagon (Švedska), Prodigyy (Austrija), M.O.T. (Austrija), Vienna Kingz (Austrija), Flow Mo (Finska), Bandits (Italija), Floor Riderz (Ujedinjeno Kraljevstvo)
SUCI: Crazy (Crazy Force Crew, Švicarska), Yaman (Wanted Crew, Francuska), Vartan (Flying Steps, Njemačka)
DJ: DJ Cosmic - Moving Shadows Crew (Austrija)
VODITELJ: Valentin "Knuffelbunt" Alfery (Austrija)
Kao veliki fan urbanih disciplina, uvijek tražim priliku za odlazak na neki event ili natjecanje gdje ću moći uživati u vještinama tih ljudi, kao što, nadam se, drugi uživaju u mojim nastupima i izvedbama na natjecanjima. Među mojim omiljenim disciplinama je B-boying (tj. breakdance) i kao dugogodišnji fan Red Bull BC One natjecanja, kad sam čuo da se Checkmate održava nama nedaleko, u Beču, nisam želio propustiti (meni rijetku) priliku da vidim vrhunski B-boying uživo, te se tako odlučio na put u Beč, usput se radujući prilici da opet vidim dobrog prijatelja i vrhunskog freestylera, Martina Schopfa, koji živi u Beču i koji je osvojio 2. mjesto na Red Bull Street Style-u u Austriji, iako je po mnogima, ali očito ne i sucima, zaslužio i prvo mjesto.
Nakon 6,5 sati u vlaku do Beča, uslijedio je kratki odlazak do Martinovog stana da ostavimo stvari i zaputili smo se u nadasve uspješan shopping. Požurili smo natrag i nakon brzog "sređivanja" krenuli smo se prema Odeon teatru u kojem se održavalo natjecanje. Na samom ulazu se moglo primijetiti da je interes za ovaj event jako velik, no pitanje ulaza tj. karata, stvorilo je priličnu zbrku, jer su se na različitim mjestima mogle naći različite informacije. Naime, na samom flyeru je pisalo da je ulaz slobodan, dok su se na službenom "eventu" na Facebook-u (skoro iz dana u dan do samog eventa) izmjenjivale zbunjujuće poruke o guestlist-ama, „first come first serve“ ulazu, kartama za event, da bi na kraju bilo objavljeno da je ulaz slobodan i da nema nikakvog popisa. Nakon sveopće zbrke na ulazu, gdje su bili predstavnici B-boy scene pristigli iz drugih gradova, pa i drugih država, uz malu pomoć veza i poznanstava i mi smo uspjeli doći do crvenih narukvica koje su bile namijenjene gledateljima.
Nakon ulaska, došli smo do slijedećeg problema: gdje sjesti? Sva mjesta su bila odavno popunjena, tako da smo se odlučili sjesti na stepenice montažnih tribina. Uočio sam da je nakon nas pušteno još ljudi, ali nekako ne mogu izbjeći dojmu da su ipak neki ostalih kraćih rukava i to, nažalost, oni s B-boy scene, kojima je svakako tamo bilo mjesto. Publika je bila raznolika - bilo je djece, starijih ljudi, plesača svih stilova... Što je event više odmicao, sve više i više publike (mlađe, iz plesnih krugova) se selilo bliže samom podiju koji je bio u obliku šahovskog polja, tako da se pri kraju natjecanja našlo mjesta i za sve nas koji smo većinu natjecanja odgledali sa stepenica. Moram reći i da sam bio pomalo razočaran, jer sam očekivao da će ekipe biti malo jače. Bilo je 2-3 ekipe iz samog vrha B-boying, dok su neke bile vrlo slabe. Primjerice, ekipa iz Velike Britanije u odnosu na druge djelovala je jako slabo.
No idemo na samo natjecanje i njegove pozitivne strane.
Za početak, sistem natjecanja. Sami sistem je inovacija u B-boy svijetu. Naime radi se o uključivanju nekih pravila iz šaha u B-boy battle. Svaka ekipa ima 5 članova, od kojih je 1 kralj i 1 kraljica. Njihova uloga je slijedeća: kralj smije izazvati bilo kojeg člana protivničke ekipe na dvoboj i ukoliko u tom dvoboju pobijedi, izbacuje protivnika kojeg je pobijedio iz igre; ukoliko kraljica trijumfira u svom dvoboju, ne izbacuje ni jednog člana protivničke ekipe, već vraća jednog od svojih članova sa tzv. „groblja“. U prvoj rundi dvoboja, ne smiju sudjelovati niti kralj niti kraljica, već se njihovo sudjelovanje temelji na ishodu prvog dvoboja. Ekipa koja započinje dvoboj je bila određena vrtnjom ogromne Puma First Round tenisice, a svaki dvoboj traje dok jedna od ekipa ne izgubi sve svoje igrače ili maksimalno 15 minuta, pa je pobjednik ekipa koja ima više igrača u polju u tom trenutku. Za razliku od uobičajenih B-boy battle-ova, u ovome nakon svake runde, tj. pojedinog dvoboja, suci odlučuju tko je bio bolji i na temelju toga članovi ekipa ispadaju ili se vraćaju u "igru". Ovaj sistem je zasigurno bio jedan pozitivan utjecaj na samo natjecanje, jer je unio nešto novo, zabavno i dinamično u same dvoboje. Taktike su bile različite, neki su odmah napadali kralja i/ili kraljicu, želeći ih što prije izbaciti, dok su se neki pak prvo koncentrirali na slabije članove protivničkih ekipa. Dokaz da je sistem bio pun pogodak su bili finalni i polufinalni dvoboji s nizom preokreta, gdje bi se ekipe iz naizgled bezizlaznih situacija vraćale u ravnopravno stanje, dok su u finalu na kraju ostala samo 2 kralja koji su se borili za pobjedu svoje ekipe.
Što se tiče samih ekipa, kao što rekoh, očekivao sam jaču konkurenciju, ali i s ovim ekipama je bilo zanimljivo, pogotovo u polufinalnim i finalnim dvobojima. Moj favorit je bila ekipa iz Rusije, Top9, za koje sam znao otprije, tj. s nekih prijašnjih natjecanja. Na kraju su moji favoriti izašli kao pobjednici, iako sam bio zadivljen i finalistima iz Švedske, Octagon crew-om, koji je isto tako mogao odnijeti pobjedu u uzbudljivom i neizvjesnom finalu, kao i Flow Mo crew iz Finske.
U pauzama između krugova natjecanja, suci i plesači koji se nisu natjecali su se izmjenjivali na podiju i pokazivali svoje umijeće, dok je pauza prije samog finala bila rezervirana za beatbox koji je digao publiku na noge sa svojim showom i svojom energijom!
Voditelj eventa, kao i DJ, su bili na nivou i svojom izvedbom su dizali publiku iz gledatelja mamili dodatnu podršku za same natjecatelje.
Sve u svemu, vjerujem da je natjecanje, kao i sam sistem natjecanja, pravi uspjeh i osvježenje i da zasigurno kao takvo ima budućnost, te se radujem budućim Checkmate natjecanjima i nadam se da ću imati prilike biti dio nekoga od njih.
© Red Bull / Philipp Schuster
Nakon natjecanja, umjesto na afterparty, Martin i ja smo odlučili odraditi jedan freestyle session na naš način, pa smo tako vježbali od ponoći do cca. 2:30, na stanici podzemne nedaleko njegovog stana. Radnju smo ponovili na istom mjestu nekih 10 sati kasnije. Nakon toga se spremili i zaputili prema željezničkom kolodvoru, gdje sam zamalo zakasnio na vlak, ali je sve prošlo uredu i oko 6,5 sati kasnije sam opet bio u Zagrebu.
Komentara
Dodaj komentar