Austrijanac Hannes Arch je bio najuspješniji novi pilot u Svjetskoj seriji Red Bull Air Race 2007. U intervjuu daje osvrt na na svoju prvu Air Race sezonu – i otkriva razmišljanja o mogućem pobjedniku u Perthu u Australiji, 4. studenog.
Ostala je još samo jedna utrka do kraja tvoje prve Red Bull Air Race sezone: što si naučio posljednjih mjeseci, što prije 6. travnja nisi znao?
Koliko je nevjerojatno visok standard na Svjetskoj seriji Red Bull Air Race. Iskreno, mislio sam da će natjecanje biti lakše. Također, u svojim dosadašnjim projektima sam uvijek bio sam. Sada milijun gledatelja očekuje od mene da iste sekunde budem u top formi. To je ogroman izazov!
Pod prijašnje projekte podrazumijevaš uloge filmskog kaskadera i BASE skokove, no također organizaciju događanja Red Bull X-Alps – sve poduhvati u kojima si bio vrlo uspješan. Koliko ti je bilo teško kad si shvatio da će ti kao novom pilotu u ovom polju trebati mnogo strpljenja i upornosti dok ne ostvariš prve uspjehe?
Abu Dhabi me spustio na zemlju. Upravo nakon što sam bio postao europski prvak u ‘Freestyle Aerobaticu’ sam odvozio prvu Air Race utrku – i završio zadnji. To je bilo frustrirajuće, no naučilo me da poštujem ovaj sport. Red Bull Air Race je najteži i najopasniji poduhvat koji sam ikad napravio – mnogo opasniji od BASE skakanja. Danas mi je drago što mi je bilo teško upasti na natjecanje, jer prije nekoliko godina ne bih bio dovoljno zreo za to.
Jesu li zrelost i dugogodišnje iskustvo u utrkama zaista toliko važni, kako pokazuje i prosječna starost pobjednika? Tvoj kolega iz tima Mike Mangold, primjerice, već ima 52 godine…
Prije svega u ovom najveću ulogu u ovome imaju ekonomski razlozi: nitko neće kupiti akrobatski avion 20-godišnjaku, a čak si ni vješti piloti ne mogu inače priuštiti da 350 dana u godini lete kao akrobatski piloti. Iz tog je razloga potrebno neko vrijeme da se skupi iskustvo. Ja sam imao sreće što sam imao sponzore u drugim sportovima i projektima. Zato sada mogu sudjelovati kao relativno mlad 40-godišnjak.
Pokazao si koliko si talentiran osvojivši četvrto mjesto u Brazilu. Zašto je sve tako dobro prošlo na toj utrci?
U Brazilu sam ostvario najbolji rezultat, no ne i najbolju izvedbu. Upravo suprotno: napredovao sam kontinuirano tokom cijele godine. U San Diegu, na primjer, da nisam imao suspenziju od tri sekunde zbog malo nagnutog položaja, ostvario bih najbrže vrijeme u kvalifikaciji. Iz toga vidim da sam sposoban doseći svoj cilj – da se jednom na vrhu borim za pobjedu.
Koji će ti posebni trenuci ostati u sjećanju sa Svjetske serije 2007. – osim Brazila i San Diega?
Svaka Red Bull Air Race utrka je posebni trenutak u životu. Naime, kada još imate priliku letjeti pod budimpeštanskim Chain Bridgeom (Sečenjijev lančani most), kroz kanjone u Portu ili neposredno iznad londonskih znamenitosti?
Prije posljednje utrke tvoj timski kolega Mike Mangold ima dva boda manje od Paula Bonhommea. Što misliš kako će završiti Svjetska serija Red Bull Air Race 2007.?
Kladio bih se na Paula jer je njegovo letenje nevjerojatno čisto i jer ima čelične živce. Mike je možda najbrži pilot za ovo područje, no radi greške kad je pod stresom.
Kakva je atmosfera u Cobra Timu – i tvoj odnos s Mikeom?
Postoje timovi čiji članovi samo lete pod istim imenom, no sa mnom i Mikeom je malo drugačije. Odlično se slažemo. Pomaže mi svojim iskustvom, daje mi savjete kako da se pripremim, također i o malim stvarima poput postupanja s tehničarima ili medijima. Pokušavam ga što manje dovoditi u doticaj sa stresom.
Čemu se nadaš u finalnoj utrci u Perthu?Zapravo, razmišljam o sljedećoj sezoni. Ove godine sam već dostigao svoje ciljeve: naučiti nešto u svakoj utrci i poboljšati se. Naravno da se nadam ponovo proći kvalifikacijske runde u Perthu, te da ću solidno odvoziti utrku. No ne stvaram si zbog toga pritisak.
Komentara
Dodaj komentar